Samo za vrijedne pčelare | Pčelarski radovi tokom narednog perioda

Optimizovanje vremena koje provodimo u pčelinjaku je veoma važno, zbog toga dobro planiranje vodi do uspjeha u poslu i daje nam rezultate. Na ovoj stranici ćemo pokušati da skrenemo pažnju na neke osnovne aktivnosti koje se sprovode u pčelinjacima tokom godine i da ih pokušamo vezati sa periodima realizacije. Svaki pčelar bi trebao da vodi dnevnik aktivnosti tokom godine kako bi na osnovu toga mogao da ima bolju analizu za naredne sezone. Ovo se posebno odnosi na analizu troškova jer pčelarstvo ne spada u grupu visoko profitabilnih djelatnosti, zbog toga je računica veoma važna.

Period mirovanja

Počećemo od perioda koji je pred nama, to su mjeseci novembar, decembar i januar. Ovo je period godine kada pčelinja društva uglavnom miruju. Na visinama od nekih 400 metara nadmorske visine pa naviše, legla više nema dok su društva u južnim oblastima i dalje aktivna, pčele izlijeću vani a nijesu rijetka društva koja još uvijek imaju legla ( barem zatvorenog). Podsjećamo da sadašnje leglo odnosno pčele koje se iz njega izlegu nema nikakav pozitivan efekat na razvoj niti opstanak pčelinjeg društva. To su uglavnom kratkoživeće pčele koje ne mogu doprinijeti preživljavanju društva tokom zime.  Zbog toga je veoma važno da posvetimo pažnju razvoja pčela u periodu avgusta i septembra kada se razvijaju zimske pčele koje nose najveći teret preživljavanja. Ovo je tema na koju ćemo se vratiti i kojoj ćemo posvetiti najviše pažnje kada dođe vrijeme za to.

Prevencija posledica vlage na pčelinjaku i u košnici

Ono što bi svakako trebali uraditi na pčelinjaku tokom narednog perioda jeste prevencija posledica vlage na pčelinjaku i u košnici. Vlaga je ozbiljan neprijatelj pčela! Vlaga podstiče razvoj gljivica, plijesni, buđi… a to je sredina u kojoj se razvijaju određeni patogeni od kojih obolijevaju pčele i pčelinje leglo.  Zbog toga treba voditi računa da je pčelinjak postavljen na ocjeditom mjestu, izmješten iz kotlina i uvala u kojima se zadržava vlaga, magla i gdje je loša drenaža terena. Visina na kojoj se postavljaju košnice bi trebala da bude između 30 i 40 cm.

Drugi problem jeste vlaga unutar same košnice. U zadnje vrijeme imamo dosta modela poklopnih dasaka koje se rade od pvc plastike ili nekih drugih materijala koji ne otpuštaju vlagu. To su određene iverice ili šperploče i takvi materijali ne dozvoljavaju da bar dio vlage napusti košnicu. Napominjemo da je drvo nezamjenjiv materijal koji pruža najbolje uslove za opstanak i razvoj pčela. Sledeći problem je što se društva uzimljuju na svih 10 ramova iako klube uglavnom pokriva 6-7 ramova ( u najboljem slučaju). Oduzimanje po jednog rama sa strane pruža odličnu cirkulaciju vazduha koji kružno cirkuliše i ne zadržava sa na unutrašnjim stranicama košnice gdje vlaga najčešće dovodi do stvaranja plijesni i buđi. Na košnicama ne bi trebalo otvarati direktnu ventilaciju podizanjem poklopne daske jer bi to stvaralo konstantan protok vazduha i uznemiravanje pčela.

Tretman oksalnom kiselinom

Na košnicama koje imaju varoznu podnjaču preporuka je da se tokom zimskog perioda izvuče uložak tako da košnica sa donje strane bude otvorena. Ovo neće imati negativan uticaj za zagrijavanje klubeta niti zbog ovoga društvo može stradati od hladnoće. Naprotiv, hladnoća i snijeg doprinose dobrom zimovanju pčela ukoliko periodi hladnoće ne traju u jednom intervalu duže od dvadesetak dana. Vezan period izrazite hladnoće ne omogućava pčelama odnosno klubetu da se kreće prema medu te zbog toga može doći do uginuća društva. Ovo se prvenstveno odnosi kod zimovanja u više nastavka gdje usled lošeg rasporeda hrane i dužeg perioda hladnoće društvo ne može da pređe iz jednog u drugi nastavak.

Ono što ostaje kao najvaćnija aktivnost na pčelinjacima u navedenom periodu jeste tretman oksalnom kiselinom. U sjevernim krajevima gdje više nema legla on može da se odradi već u narednim danima dok u centralnim i južnim krajevima gdje postoji mogužnost da legla još uvijek ima  ima treba sačekati do sredina decembra. Vrlo je važno oboriti što više varoe kako bi u proljeće društva ušla čista.

Postupak pripremanja oksalne kiseline za sistem nakapavanja

Pomiješati 600 grama šećera sa 600 ml destilovanje vode (dobija se 1 litar šećernog rastvora). Vodu ne morate kuvati, dovoljno je zagrijati da se šećer dobro istopi. Kada se šećer istopi u sadržaj se dodaje 35 grama oksalne kiseline, pritom voditi računa da se sipa oksalna kiselina u vodu a ne obratno zbog mogućnosti burne hemijske reakcije. Sadržaj se izmuti par minuta i rastvor je spreman za tretiranje. Preporuka je da se po ulici pčela sipa oko 5 ml rastvora. Obično se tretman vrši na vanjskim temperaturama oko 5°C zbog toga što su na toj temperaturi pčele u klubetu, mirnije su, nema ubadanja i lako je procijeniti veličinu klubeta. Oksalna kiselina daje odlične rezultate, jeftina je lako se priprema i prirodni je sastojak koji ne šteti pčelama i pčelinjim proizvodima.

Brzo i jednostavno poručite Okslalnu kiselinu u našoj online prodavnici.

povezane novosti: